BMO / Online kampanja - Dotrščina, Hrvatska

Park Dotrščina, u kojem je danas i istoimeno spomen-područje, smješten je u nastavku istočnog dijela parka Maksimir. U vrijeme NDH nalazio se izvan grada, a njegova je gusta šuma sakrivala događaje od pogleda, što ju je činilo idealnim mjestom za masovna strijeljanja. Dotrščina je i mjesto najmasovnijeg zločina u povijesti Zagreba. Do sada je imenom i prezimenom utvrđeno oko 18.627 žrtava koje su na tom mjestu ubile ustaške i nacističke vlasti.

Žrtve strijeljane na Dotrščini, tamo su i pokapane u masovne grobnice koje se mogu pronaći po cijelom parku. Osim njih, u te masovne
grobnice pokapane su i žrtve koje su preminule u ustaškim zatvorima ili na zatvorskim bolničkim odjelima. Žrtve su iz zatvora dovožene na otvorenim kamionima, kako bi ih se moglo vidjeti i kako bi predstavljale upozorenje drugima.

Ljudi vezani lancima, nerijetko s vidljivim posljedicama premlaćivanja i mučenja od prije, bili su strijeljani odmah uz cestu ili uz potok Dotrščinu. Strijeljanja su se često oglašavala plakatima koji su postavljani po cijelom gradu, posebno ako su žrtve bili komunisti, antifašisti, Židovi, Srbi ili drugi pripadnici nepoćudnih skupina, a količina plakata bila je veća u slučajevima kad su strijeljanja predstavljala osvetu za stradale ustaše ili izvršene komunističke akcije i napade, poput onog kod Botaničkog vrta.

Prva osoba ubijena na Dotrščini najvjerojatnije je bio Dušan Zelenbaba, koji je radio kao kuhar u hotelu Esplanade. Ubijen je u svibnju 1941. nakon što je optužen za suradnju s komunistima, iako najvjerojatnije s njima nije imao veze. Na Dotrščini je ubijen i čitav niz tadašnjih zagrebačkih intelektualaca – uključujući već spomenute Augusta Cesarca, Božidara Adžiju, Ognjena Pricu, Otokara Keršovanija, Pavla Markovca i mnoge druge.

Nakon rata su pri uređenju današnjeg spomen-parka angažirani neki od ponajboljih domaćih umjetnika i stručnjaka, poput Vojina Bakića, Josipa Seissela i Jure Kaštelana. Prva faza uređenja završena je 1968. godine i još uvijek predstavlja izuzetan primjer tretiranja mjesta sjećanja, poštivanja krajobraza te materijalizacije i doprinosa izgradnji politika pamćenja. Devedesetih godina je uklonjen kameni blok koji se nalazio kraj ulaza u spomen-područje, a u kasnijem su periodu spomenici povremeno oštećivani i grafitirani znakovljem NDH. Od 2012. na Dotrščini se održavaju umjetničke intervencije u sklopu Virtualnog muzeja Dotrščina koji je inicirao Saša Šimpraga uz podršku Documente i Srpskog narodnog vijeća. Uz široku potporu posjetitelja, Virtualni muzej Dotrščina traži obnovu spomenika, povrat kamenog bloka s informacijom o stradanjima, postavljanje info-ploče s kartom parka, smjerokaze po parku i na njegovim prilazima, dodatne klupe (osobito u Dolini grobova) i postavljanje punkta s besplatnom pitkom vodom na ulazu u park.

Tekst: Tena Banjeglav, Zagreb-u-ratu-otporu-stvaralastvu-i-pamcenju.pdf (documenta.hr)

Photos: Alice Straniero