“Militantne sljedbenice: Žene i ustaški pokret” / Izlaganje Dr. Martine Bitunjac

U sklopu seminara pod nazivom „Žene u ratu – žrtve, promatračice, počiniteljice“, 25. srpnja 2019. je u Kući ljudskih prava u Zagrebu održano izlaganje Dr. Martine Bitunjac, znanstvene suradnice Centra Moses Mendelssohn pri Sveučilištu u Potsdamu.

Nazočne je uvodno pozdravio Dr. Boris Stamenić iz Documente u ulozi organizatora događaja te predstavio program jednodnevnog seminara posvećenog tematici ženskih perspektiva i ženskih uloga u ratnim sukobima.  Dr. Renata Jambrešić Kirin, znanstvena suradnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku te potpredsjednica Centra za ženske studije predstavila je u kratkom izlaganju Dr. Martinu Bitunjac i njezin dosadašnji rad. Rezultati višegodišnjeg istraživanja Martine Bitunjac u sklopu pripreme doktorske disertacije objavljeni su 2018. godine u monografiji na njemačkom jeziku pod naslovom „Verwicklung. Beteiligung. Unrecht. Frauen und die Ustaša-Bewegung“ (Umješanost. Sudjelovanje. Nepravda. Žene i ustaški pokret).

Istraživanje i publikacija Martine Bitunjac predstavljaju vrijedan doprinos hrvatskoj historiografiji iz više razloga, istaknula je Renata Jambrešić Kirin. Rodni pristup istraživanju totalitarnih režima uz kritičku primjenu usmene povijesti kao jedne od korištenih metoda čini knjigu inovativnom i važnom, pojasnila je Jambrešić Kirin te izrazila želju da knjiga uskoro bude prevedena na hrvatski jezik.

Na početku svog izlaganja Martina Bitunjac istaknula je zanemarenost ženske perspektive u dosadašnjim istraživanjima ustaškog kao i drugih fašističkih pokreta, te se osvrnula na manjkavosti izvora za provedbu takvih istraživanja. Svoje istraživanje žena u fašističkom pokretu, Bitunjac je gradila oko dva temeljna pitanja. U proučavanju subjektivne perspektive žena u fašističkom pokretu, njihovih razmišljanja i opcija djelovanja, posebnu pažnju posvetila je pitanju kako su se žene u ustaškom pokretu, odnosno u ustaškim institucijama nosile s paradoksalnom društvenom stvarnošću koja ih je okruživala. S druge strane, Bitunjac je u svom radu analizirala sliku o ženama koju je ustaški pokret gajio i propagirao.

Propagirana slika o ženama mijenja se 1941. godine, kada sliku „neustrašive borkinje“, zamjenjuje dominantna slika žene u patrijahalnoj ulozi majke i odgajateljice, naglasila je Bitunjac te navela da je ustaška propaganda koristila mizoginiju u kritici feministica, Srpkinja, Židovki i drugih (projeciranih) neprijateljica. Ustaški režim težio je ideologizaciji „hrvatske žene“, koja se „oslobađa“ ideje ravnopravnosti i žrtvuje za dobrobit „narodne zajednice“, nastavila je.

No propagirana  slika žene kao majke i odgajateljice u ratnim godinama nije mogla zaživjeti jer je mobilizacija radnica u različita zanimanja bila potrebna za opstanak „Nezavisne Države Hrvatske“. Same pripadnice ustaškog pokreta vrlo su rijetko bile ograničene na ulogu majke i odgajateljice. Kao „dužnostnice“ politički su sudjelovale u formiranju nove države te su rukovodile „Ženskom lozom hrvatskog ustaškog pokreta“ i „Ženskom ustaškom mladeži“, gdje su bile zadužene za širenje ustaške propagande i mobilizaciju djevojčica i žena u pokret. Pritom niti podupiranje zločinačkog sistema nije bilo isključivo u domeni muških pripadnika ustaškog pokreta, naglasila je Bitunjac.

Tijekom predavanja, Bitunjac je predstavila crtice iz života nekoliko žena povezanih s ustaškim režimom. Kao primjerežena koje se nisu uklapale u patrijarhalne predstave već su obavljale istaknute javne poslove, Bitunjac je navela Irenu Javor, zapovjednicu Ženske loze ustaškog pokreta te pilotkinju Katarinu Kulenović Matanović.

Posebnu pažnju u svom istraživanju, Bitunjac je posevetila ženama koje su aktivno podržavale ustašku ideologiju i režim, poput Marije Pavelić, supruge Ante Pavelića, koju se, ne bez podsmjeha, u privatnim krugovima nazivalo „Poglavnica“. Marija Pavelić imala je važnu ulogu u propagandnoj vizualizaciji ustaškog režima, nastavila je Bitnjac te naglasila da je Marija Pavelić zagovarala ustaške deportacije, iako joj je majka bila Židovka. Zbog njenog porijekla i manjka simpatija, Edmund Glaise Horstenau, zapovjednik njemačkih oružanih snaga u NDH od 1941. do 1944. godine, pogrdnuo ju je nazivao „Kalle“, što na jidišu znači nevjesta, istaknula je Bitunjac.

Završni dio izlaganja Martina Bitunjac je posvetila stražarkama u Jasenovcu. Tijekom istraživanja naišla je na imena trideset žena, uz napomenu da ih je možda bilo i više. Tijekom prikupljanja podataka, Martina Bitunjac, razgovarala je i s Nadom Šakić, no udovica zapovjednika jasenovačkog logora nije željela govoriti o događjima tijekom Drugog svjetskog rata, već isključivo o razdoblju nakon toga.

Odgovarajući na pitanje iz publike je li uočila naznake kajanja među ženama koje su provodile nasilje u službi ustaškog režima, Bitunjac je konstatirala da se pitanje ne može jednoznačno odgovoriti. Dok neke žene osjećaju sram i svjesne su ustaških zločina, druge su  odbijale svaku odgovornost i predstavljale sebe kao žrtve.

Izlaganje Martine Bitunjac realizirano je uz financijsku podršku Europske unije kroz program “Europa za građane”, u okviru projekta “Staring at Goats. Propaganda, Scapegoating and Other 1918-2018”

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću