Otvorenje izložbe "Pod okupacijom"

14. svibnja u Gradskom muzeju Vukovar otvorili smo izložbu Pod okupacijom. Ukrajinski umjetnici odgovaraju na traumu i razaranje kulturne baštine. Izložba je snažna počast onima koji su preživjeli, pobjegli ili ostali pod okupacijom, kao i onima koji su izgubili živote u ruskoj ratnoj agresiji na Ukrajinu. Predstavljajući radove pet umjetnika u razdoblju od 2014. do 2025., izložba prikazuje puni opseg rata u Ukrajini kroz dokumentarne stripove, fotografije, kolaže, grafičke priče, animirane video radove i instalacije.

Priče iza umjetnosti

Na početku rata, 2014., proruske snage zarobile su Slavu Boa (Vyacheslav Bondarenko), kulturnog menadžera iz Luganska i podvrgnule ga teškoj torturi. Unatoč mukama, uspio je preživjeti i pobjeći na teritorij pod kontrolom Ukrajine. U svom triptihu Slava Bo, Raseljen zadire u duboko pitanje što ostaje čovjeku nakon prisilnog raseljavanja. Kroz svoj rad, umjetnik razmišlja o životu interno raseljene osobe u Ukrajini - ostavljenom domu, rodnom gradu i njegovim ulicama obraslim marelicama, toplini stepe i živopisnoj underground umjetnosti. Slava Bo razmišlja o stvarnosti u kojoj su se prijatelji raštrkali diljem svijeta, često ostavljajući svoj identitet iza sebe. Nakon bijega iz okupirane regije, Slava Bo se našao u novom okruženju, gdje je svoju energiju usmjerio u izdavanje časopisa posvećenog suvremenoj umjetnosti, predstavljajući kulturnu bit istočnih regija Ukrajine.

Prije nego što je izbio sveobuhvatni rat, brzo je postalo jasno da mnogim gradovima u južnoj i istočnoj Ukrajini prijeti pad u ruke neprijatelja. Kao odgovor na to, aktivisti za ljudska prava, uključujući Yaroslava Minkina, kustosa izložbe Pod okupacijom, koji je i sam morao pobjeći iz Luganska 2014., obratili su se umjetnicima i aktivistima koje su poznavali u područjima na prvoj liniji bojišnice. Njihova je poruka bila jasna: "Vjerujemo u svjetliju budućnost i nadamo se da se ništa strašno neće dogoditi. Međutim, budući da napetosti traju, a neprijateljske snage su i dalje u blizini vaših gradova, srdačno vas pozivamo u resursni centar STAN, koji se nalazi u sigurnijoj regiji Ukrajine. Ovdje se možete odmoriti, posvetiti vrijeme svojim kreativnim težnjama i s pouzdanjem planirati budućnost, umjesto da tjeskobno iščekujete što sutra može donijeti."

Kad se dogodilo nezamislivo - ruska invazija punog opsega na Ukrajinu - Mashika Vyshedska i njezina obitelj već su bili u vlaku koji je išao prema zapadu, tražeći utočište u podnožju Karpata. Kao raseljene osobe iz Luganska, pobjegli su iz Bakhmuta sa svoje dvoje male djece, znajući da ne mogu podnijeti okupaciju po drugi put u životu. Nakon što se nastanila u sigurnosti Ivano-Frankivska, umjetnica je kanalizirala svoja iskustva u animirani film Moj dom i ratni strip Ovih 8 godina, dijeleći svoju priču o otporu i preživljavanju.

Yana Malyha, spisateljica iz hersonske regije, odlučila je ostati u svom domu na lijevoj obali rijeke Dnjepar, unatoč rastućim opasnostima. Njezina obitelj u Novoj Kahovki, zajedno s mnogim drugima, nastavila je živjeti pod okupacijom. Yana i njezine kćeri pretrpjele su ogromne muke, prolazeći kroz više od 40 neprijateljskih kontrolnih točaka kako bi pobjegle, nakon dva mjeseca opasnosti i gladi. Na kraju su stigle do oslobođenog teritorija. Tijekom ove kalvarije, Yana je sa sobom potajno nosila dnevnik Moje mrtvo proljeće, koji bi je koštao oštre kazne od strane okupacijskih vlasti, da je eventualno otkriven.Ovo potresno putovanje ističe otpornost i hrabrost pojedinaca poput Yane, koji su riskirali sve kako bi sačuvali svoje priče i tražili slobodu. Njezino iskustvo naglašava šire borbe s kojima se suočavaju mnogi u okupiranim regijama, gdje osobne priče postaju činovi prkosa protiv ugnjetavanja.

Za mnoge su pokušaji bijega završili neuspjehom. Mlada aktivistica iz regije Lugansk iskusila je to iz prve ruke kada je autobus kojim je putovala napadnut, a njezina sestra doživjela ranjavanje. Prisiljene da se vrate u okupirani Starobilsk, preživjele su šest mjeseci stalne opasnosti prije nego što su ponovno pobjegle - ovaj put kroz ruski teritorij do Litve i Poljske, da bi se konačno vratile u Ukrajinu. Postoji bezbroj sličnih priča, a Yana Malyha je od najranijih dana razornog rata počela prikupljati te potresne izvještaje. Potajno ih je proslijeđivala Yaroslavu Minkinu i Mashiki Vyshedskoj, čija je suradnja rezultirala snažnom zbirkom grafičkih priča, Hersonske priče o okupaciji, koja dokumentira svjedočanstva o ruskim ratnim zločinima u Ukrajini. Ovaj narativ naglašava otpornost onih koji su riskirali sve kako bi pobjegli od okupacije i hrabrost pojedinaca poput Yane, koji su neumorno radili na očuvanju ovih priča kao svjedočanstva o zločinima koje su pretrpjeli bezbrojni Ukrajinci.

Fotografkinja Ksenia Yanko, porijeklom iz Poltave, bila je među milijunima Ukrajinaca koji su bili prisiljeni bježati od rata. Iz Ukrajine je otišla u Njemačku, gdje se susrela s kontekstom u kojem su Ukrajinci često bili svedeni na uloge hotelskih djelatnika, čistača ureda i radnika koji obavljaju podcijenjen, nevidljiv posao. Prije invazije punoga opsega, Ksenia je bila duboko uključena u kreativne industrije, zagovarajući reintegraciju veterana i povećavajući vidljivost organizacija za ljudska prava. Put ju je odveo u Lisičansk, gdje je dokumentirala skupinu entuzijasta koji su nastojali revitalizirati svoj grad na frontu. Njezine su fotografije za cilj imale prikazati underground umjetnost koja cvjeta u napuštenim industrijskim prostorima blizu prve linije bojišnice. Danas, njezin rad, Lisičansk Okupirana budućnost predstavlja moćan arhivski fenomen—zanimljivu zbirku fotografija koje bilježe okupaciju i uništenje grada 2022. godine. Ova priča ne samo da prikazuje Ksenijino osobno putovanje, već također naglašava otpornost ukrajinskih zajednica i trajni utjecaj rata na kulturni i urbani krajolik. Njezin rad služi kao dokaz kreativnosti i odlučnosti onih koji nastavljaju s obnovom i otporom usred razaranja.

Umjetnica Viktoriia Saryozhavna, porijeklom iz pograničnog grada Šostke, odrasla je intimno upoznata s gubitkom. Kad je njezin rodni grad bio pod opsadom 2022., pobjegla je na krajnju zapadnu granicu Ukrajine, pridruživši se milijunima interno raseljenih ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove. Putovanje ju je vodilo kroz niz gradova, gdje se uhvatila ukoštac s izazovima pronalaska stana, posla i obnovljenog osjećaja identiteta. U svojoj zajedničkoj seriji Forma odsutnosti, nastaloj u koautorstvu sa Slavom Boom, Viktoriia istražuje teme gubitka, sjećanja i proživljenog iskustva – elemente koji duboko odjekuju među raseljenim Ukrajincima diljem svijeta, nudeći im okvir za pronalaženje novog smisla u njihovim iskorijenjenim životima. Ovaj narativ predstavlja Viktorijino osobno iskustvo rata i odražava put onih koji žele ponovno izgraditi svoje živote usred neizvjesnosti. Njezin rad služi kao dirljiv podsjetnik na postojanost ljudskog duha u suočavanju s nevoljama.

Otvorenje izložbe

Na početku, umjetnici su predstavili sebe te svoje radove koji čine izložbu. Njihova djela prikazuju duboko osobne priče o preživljavanju – o bijegu pod granatiranjem, prelasku neprijateljskih kontrolnih točaka i ponovnoj izgradnji života u stranim zemljama.

Kasnije, sudionici su imali priliku razgovarati s umjetnicima te svjedokinjom iz Vukovara, izvršnom direktoricom Europski dom Vukovar Dijanom Antunović Lazić, koji su s njima podijelili svoje osobne priče povezane s iskustvom rata, ratnom traumom, ali i razmišljanjima o budućnosti te odgovorili na brojna pitanja.

Izložba se može pogledati do 31. svibnja u galeriji Oranžerija Gradskog muzeja Vukovar.

Izložba "Pod okupacijom" organizirana je u sklopu projekta Odgovor na traumu i uništenje kulturne baštine koji financira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Izložbu organizira udruga СТАН \ STAN iz Ukrajine, u partnerstvu s Documentom – centrom za suočavanje s prošlošću te Gradskim muzejem Vukovar.

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.