2. srpnja 1990. označava početak kraja komunizma u Albaniji. 8 mjeseci nakon rušenja Berlinskog zida, Komunistička partija Albanije je i dalje bila jaka, a zemlja je posljednja u Europi koja je prošla kroz demokratske promjene.
Početkom srpnja 1990. oko 4800 Albanaca ušlo je u prostorije nekoliko stranih veleposlanstava u Tirani tražeći da im se pomogne da napuste zemlju. Do 7. srpnja više od 3000 Albanaca bilo je smješteno u zapadnonjemačkom veleposlanstvu u Tirani, koji su tražili azil i spavali u vrtu. Mnogo ih je bilo smješteno u drugim europskim veleposlanstvima diljem glavnog grada.
Sljedećeg dana izaslanik Ujedinjenih naroda stigao je u glavni grad Albanije na razgovore s vladom. Postignut je dogovor, a najavljeno je da bi azilanti koji su upali u strana veleposlanstva mogli otputovati iz Albanije. Dogovoreno je da odu u grad Drač, a zatim trajektom u Italiju. Po dolasku u Italiju mnogi Albanci su uz pomoć Crvenog križa ispraćeni vlakom do Njemačke, Francuske i drugih europskih država.
Nakon ovog prvog masovnog egzodusa, kraj komunističke vladavine u Albaniji bio je pitanje vremena. U prosincu 1990. studentski prosvjedi natjerali su Centralni komitet da legalizira pluralizam.
Dva mjeseca kasnije, 2. veljače 1991., srušen je brončani kip Envera Hoxhe na trgu Skenderbeg u Tirani. Hoxha je bio prvi sekretar Partije rada Albanije od 1941. do svoje smrti 1985. godine.
photo: exit.al
Projekt sufinancira Europska unija kroz program „Europa za građane“.