Antibirokratska revolucija (listopad 1988. - siječanj 1989.) dovela je do rušenja starog komunističkog vodstva Crne Gore i postavljanja novog establišmenta. Novo političko vodstvo, predvođeno Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem, transformiralo je Komunističku partiju Crne Gore u Demokratsku partiju socijalista (DPS).
Komunistička partija, preimenovana u DPS 1991., pobijedila je na prvim višestranačkim izborima 1990. U naredne tri decenije crnogorsku političku scenu definirala je vladavina DPS-a, njezin rascjep 1997. i dominacija ovih odvojenih struktura u crnogorskoj opoziciji. Čak i gubitak vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima održanim 2020. godine postigle su stranke nastale nakon raspada DPS-a.
Momir Bulatović je bio predsjednik Crne Gore do 1997. godine, a nakon toga postao je lider opozicije. Svetozar Marović obnašao je više visokih političkih funkcija, uključujući predsjednika Skupštine Crne Gore i predsjednika Državne zajednice Srbija i Crna Gora. Najistaknutiji član grupe Milo Đukanović ponovno je izabran za predsjednika Crne Gore 2018. godine nakon što je nekoliko puta obnašao funkciju predsjednika i premijera.
Pojam „mladi, lijepi i pametni” obilježio je novu generaciju komunističkog vodstva koja je Crnu Goru uvela u višestranačje, dovela do kraja komunizma, ali i do ratova 1990-ih, raspada Jugoslavije, prelaska na demokraciju i na kraju do obnova neovisnosti Crne Gore.
Unatoč podjelama i sukobima, nekoliko pripadnika ove generacije i dalje ima vodeću ulogu u političkom životu Crne Gore. Značajan broj sadašnjih vladajućih i oporbenih političkih stranaka izašao je iz okvira ujedinjenog DPS-a ili bivše Komunističke partije Crne Gore.
photo: vijesti.me
Projekt sufinancira Europska unija kroz program „Europa za građane“.